Hrvatska akademska i istraživačka mreža - CARNET

Znanstveni upitnik

Znanstvena

Metodički upitnik

Metodička

Stručni upitnik

Stručna

Tehnički upitnik

Tehnička

Petra Grba

Karakter govornika i njegov ugled u društvu bili su važni tijekom cijele povijesti
retorike. Neupitno je kako govornik mora imati i neke karakteristike koje će dodatno
učvrstiti njegovu argumentaciju. Još je Aristotel isticao važnost kredibiliteta (etosa) u
političkom govoru smatrajući da je karakter govornika važan za dobivanje povjerenja
publike. Upravo je to začetak ad hominema kao argumenta koji se temelji na napadu na
osobu umjesto na sadržaj njezina argumenta, a dugo se smatrao argumentacijskom
pogreškom zbog irelevantnosti karaktera govornika za valjanost iznesene tvrdnje.
Međutim, novija teorijska istraživanja (Woods, Walton, Tindale, Groarke) upućuju na
nužnost uvažavanja konteksta pri evaluaciji ad hominem argumenata, čime se otvara
mogućnost legitimnosti ad hominema u određenim okolnostima. Ovaj rad prikazat će
kako se mijenjalo poimanje ad hominema od antike pa do suvremene retorike te kakav
je današnji koncept ad hominema. U političkom diskursu, posebice u parlamentarnim
raspravama, napadi ad hominem često se koriste kao taktike diskreditacije govornika s
ciljem slabljenja njegove uvjerljivosti i rušenja kredibiliteta. Pritom granice između
uvrede, napada na etos i argumenta ad hominem ostaju fluidne. Ovo istraživanje polazi
od teorijskih postavki Tindalea i Woodsa koji ad hominem svrstavaju u širu skupinu
etotičkih argumenata te naglašavaju važnost distinkcije između manipulativnih napada
na etos i legitimnih argumentacijskih postupaka.

Ad hominem od Aristotela do Groarkea - retorička taktika ili argumentacijska pogreška?

Ad hominem od Aristotela do Groarkea

Ad hominem od Aristotela do Groarkea - retorička taktika ili argumentacijska pogreška?

Ad hominem od Aristotela do Groarkea - retorička taktika ili argumentacijska pogreška?

Komentari

Preporučeni materijali