U nastavi klavira često se naglasak stavlja na rad prstiju, dok se zanemaruje uloga ostatka tijela. Međutim, sviranje klavira predstavlja složenu motoričku aktivnost koja uključuje koordinaciju ruku, ramena, leđa, disanja i cjelokupnog držanja tijela. Kada učenik svira isključivo „prstima“, bez svijesti o pokretu i opuštenosti, često dolazi do razvoja napetosti, umora i tehničkih poteškoća. Takva napetost negativno utječe na: • kvalitetu tona • brzinu izvođenja • preciznost • izražajnost • izdržljivost tijekom sviranja Kvalitetna tehnika ne proizlazi iz mehaničkog ponavljanja, nego iz svjesnog i prirodnog pokreta. Cilj ovoga rada jest prikazati važnost tjelesne svjesnosti u razvoju klavirske tehnike te ponuditi konkretne metode rada koje učenicima pomažu razviti opuštenije, sigurnije i muzikalnije sviranje. Razvoj tjelesne svjesnosti zahtijeva kontinuiran i individualiziran pristup. Svaki učenik drugačije doživljava pokret, napetost i koordinaciju, zbog čega je potrebno prilagoditi metode rada njegovim potrebama. Uvođenje elemenata mindfulnessa i svjesnog disanja pokazuje pozitivan utjecaj na: • koncentraciju • kvalitetu tona • sigurnost izvođenja • smanjenje treme Takav pristup doprinosi ne samo tehničkom napretku, nego i cjelovitom razvoju učenika kao glazbenika.

Svjesnost tijela predstavlja temelj kvalitetne klavirske tehnike. Učenik koji razumije vlastiti pokret postiže veću slobodu, sigurnost i izražajnost u sviranju. Kada učenik nauči slušati svoje tijelo, tehnika postaje prirodnija, ton kvalitetniji, a muziciranje opuštenije i uvjerljivije. Time se ostvaruje jedan od najvažnijih ciljeva glazbenog obrazovanja — razvoj glazbenika koji svira ne samo prstima, nego cijelim tijelom, svjesno i umjetnički oblikovano.