Melita Horvatek Forjan

Filmska družina 4 - FILMSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA

    Kadar je temeljna jedinica filma  jedan neprekinuti rad kamere.

    Filmski kadar može biti statičan i dinamičan. Dinamičnost kadra ovisi o stanju kamere - kreće li se kamera ili stoji na mjestu. Samo onaj kadar koji je snimljen pokretnom kamerom naziva se dinamičnim kadrom. Potpuno je nevažno ako se tijekom snimanja likovi kreću – hodaju  gimnasticiraju  trče ili snimamo prazno školsko dvorište. U prvom i drugom slučaju  ako je kamera statična (ne kreće se)  kadar je statičan.

    Kadrove možemo dijeliti prema duljini na kratke i duge te kadrove realne duljine. Nema pravila prema kojem ćemo jedan kadar nazvati kratkim  a drugi dugim. Duljina kadra ovisi o sadržaju koji snimamo. Panorama školskoga igrališta trajat će dulje od detalja nogometne lopte. Kada kadar traje onoliko koliko je potrebno za prikazivanje i razumijevanje radnje  niti više ili manje  govorimo o kadru realne duljine.

Dok snimamo  uvijek je bolje snimiti dulje kadrove koje možemo skratiti u montaži.

    Razlikujemo dubinske i plošne kadrove. Dubinski kadar prikazuje jednako oštro lik i okoliš oko njega. Tako i mi  gledatelji filma  gledamo svijet oko sebe pa nam dubinski kadrovi djeluju realističnije od plošnih. U plošnome kadru lik je prikazan oštro  a pozadina neoštro.

    Obzirom na promatrača  onoga koji gleda  kadrove dijelimo na objektivne  subjektivne i autorske. Objektivni kadar čest je u  dokumentarim filmovima. Subjektivni kadar pokazuje viđenje jednoga od likova filma. Kamera gleda umjesto njega  imitira njegov pogled. Autorski kadar svojevrstan je redateljski komentar onoga što vidimo u kadru.

    Filmski plan je udaljenost kamere od snimanoga objekta. Nazivi planova uvijek se određuju prema visini odrasle osobe prosječnoga rasta (čovjek je mjera za filmski plan). Kada u kadru nema osoba  tada zamišljamo ljudski lik koji bi se mogao nalaziti u kadru uz snimani objekt.

    Razlikujemo planove prostora (total  polutotal)  planove radnje ili akcije (srednji plan  američki plan) i planove osobe ili lika (blizi plan  krupni plan  detalj).

    Odabirom planova tijekom snimanja  ali i kasnije u montaži filma  gledateljima nastojimo što jasnije i zanimljivije ispričati filmsku priču i zainteresirati ih za gledanje filma. Vrsta filmskoga plana i trajanje pojedinoga kadra sastavnice su filmske dramaturgije (filmske napetosti). Filmskim planom može se prikazati i unutarnje raspoloženje lika – krupni kadar mlade gimnastičarke prikazat će njenu tremu pred natjecanje. Nema recepta ili dobitne kombinacije kada izabrati koji filmski plan. Bitno je da je odabrani kadar sadržajno i snimateljski opravdan. 

    Često filmovi započinju nekim općim planovima kako bi se gledatelji upoznali s mjestom radnje i likovima. No  nećemo pogriješiti započnemo li s krupnim planom glavnoga lika i  njegovom zanimljivom pričom sa zvukom u offu (zvukom koji ima izvor izvan kadra).

    Kut snimanja ili rakurs položaj je kamere u odnosu na snimani objekt - je li kamera ispod ili iznad snimanoga objekta. Kad se kamera nalazi u visini očiju govorimo o normalnoj vizuri  tu ne postoji rakurs. To je vizura u razini pogleda lika.   

    Razlikujemo gornje i donje rakurse snimanja. Kadrovi snimljeni iznad visine ljudskih očiju snimljeni su iz gornjega rakursa  a oni ispod te razine iz donjega rakursa. Najviši gornji rakurs je ptičja perspektiva  a najniži donji rakurs je žablja perspektiva.

    Gornji rakurs koristimo kada likove i predmete želimo prikazati manjima  naglasiti njihovu usamljenost  izgubljenost ili otuđenost. Donji rakurs naglašava snagu  moć ili agresivnost snimane osobe.

Tijekom snimanja kamera je najčešće statična  ali može se i kretati.

    Školskim filmskim družinama preporučujemo da u početku nauče dobro snimati statične kadrove sa statičnom kamerom doboro uglavljenom na stativu. Kada su ovladali statičnom tehnikom snimanja  mogu snimati pokretnom kamerom ako im to tehnički uvjeti dozvoljavaju.

    Pokreti kamere su: panorama ili švenk*  vožnja kamere ili far*  kamera iz ruke ili slobodna kamera  kamera na dizalici ili kranu i kamera na steadycamu*.

    Školske filmske družine u snimanju koriste panoramu  vožnju kamere i kameru iz ruke.

    Pokret pri kojem se kamera okreće oko svoje osi nazivamo panoramom ili švenkom. Ovaj pokret kamere najviše odgovara okretanju ljudske glave lijevo-desno. Panorama može biti horizontalna (slijeva nadesno  s desna nalijevo)  ili vertikalna (odzgo prema dolje i odozdo prema gore). Panoramom se služimo pri opisivanju prostora i prostornih odnosa  pratimo lik kako ulazi ili izlazi iz kadra. Dok snimate  pazite da ne snimate preko kočnica tj. dozvolite kameri  slobodno pokretanje i okretanje u svim smjerovima. Često početnici snimaju preko kočnica kamere pa im je slika neoštra i drmava jer se kamera ne može slobodno okretati oko svoje osi.

    Podvrsta panorame brišuća je panorama ili filaž*. Klasično panoramiranje najčešće je polagano i ravnomjerno se prelazi preko objekta snimanja kako bi se mogali razaznati detalji. Kod filaža pokret kamere je izrazito brz pa se prostor  preko kojega kamera prelazi  ne može razaznati. Panorama povezuje prostore  a filaž nas prebacuje s jednog mjesta na drugo i stvara efekt iznenađenja. 
    Vožnja kamere ili far položaj je kamere pri kojem se ona kreće zajedno s postoljem na kojem se nalazi. Kamera može biti na biciklu  automobilu  autobusu  kamionu. Postoje posebna dolly kolica (pokretna platforma) na koja se može staviti kamera. U istu svrhu mogu poslužiti i invalidska kolica. Na stativima novije proizvodnje moguće je pričvrstiti kotačiće i tako kamera postaje pokretna  može se pokretati  voziti u raznim smjerovima na ravnoj i glatkoj površini (npr. duž školskoga hodnika  učionice  dvorane  zbornice).

    Najčešće su vožnje kamere: prema naprijed (frontalna vožnja)  unatrag  bočno (lateralna vožnja) ili kružna vožnja.

    Vožnju prema naprijed koristimo kada želimo naglasiti ono čemu se kamera približava (nečije lice  predmet) ili zainteresirati gledatelja za novi događaj. Kamera se približava licu  a sljedeći kadar može se koristiti kao retrospekcija  vraćanje lika u prošlost. Vožnja kamere unatrag znači udaljavanje od snimanoga objekta (udaljavanje od glavnoga lika) i on je sve manji i manji. Takvom se vožnjom može sugerirati rastanak  odlazak  gubitak. Unatražna vožnja česta je na kraju filma. U bočnoj vožnji kamera prati kretanje lika dok hoda ili se vozi

(na biciklu  u automobilu). Ponekad kamera može i kružiti oko snimanoga objekta.

    Snimanje iz ruke ili snimanje slobodnom kamerom počinje se učestalije rabiti krajem pedesetih godina 20.st. Slobodna kamera rabi se u onim situacijama kad valja sugerirati nečiji pogled  subjektivne kadrove. Tijekom snimanja iz ruke kamera vibrira i postiže se  veći dojam dokumentarnosti. Snimajući iz ruke  snimatelj mora paziti da ne bude previše pomaka kamere kako snimka ne bi bila neiskoristiva.

______________________________

* švenk (njem. schwenken) – micati  okretati

* far (njem. fahren) - voziti

* steadicam (engl. steady) - čvrst  nepomičan  stalan

                                             uređaj koji zajedno s kamerom nosi snimatelj

* filaž (franc. filage) – izvlačenje




 

 

Filmska družina 4 (Filmska izražajna sredstva)

Filmska družina 4 (Filmska izražajna sredstva)

Komentari

Preporučeni materijali

Filmska adaptacija

Present Simple - nastavnička priprema za sat ponavljanja/uvježbavanja u 4. ili 5. razredu OŠ