Filmska družina 4 - FILMSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA     Kadar je temeljna jedinica filma jedan neprekinuti rad kamere.     Filmski kadar može biti statičan i dinamičan. Dinamičnost kadra ovisi o stanju kamere - kreće li se kamera ili stoji na mjestu. Samo onaj kadar koji je snimljen pokretnom kamerom naziva se dinamičnim kadrom. Potpuno je nevažno ako se tijekom snimanja likovi kreću – hodaju gimnasticiraju trče ili snimamo prazno školsko dvorište. U prvom i drugom slučaju ako je kamera statična (ne kreće se) kadar je statičan.     Kadrove možemo dijeliti prema duljini na kratke i duge te kadrove realne duljine. Nema pravila prema kojem ćemo jedan kadar nazvati kratkim a drugi dugim. Duljina kadra ovisi o sadržaju koji snimamo. Panorama školskoga igrališta trajat će dulje od detalja nogometne lopte. Kada kadar traje onoliko koliko je potrebno za prikazivanje i razumijevanje radnje niti više ili manje govorimo o kadru realne duljine. Dok snimamo uvijek je bolje snimiti dulje kadrove koje možemo skratiti u montaži.     Razlikujemo dubinske i plošne kadrove. Dubinski kadar prikazuje jednako oštro lik i okoliš oko njega. Tako i mi gledatelji filma gledamo svijet oko sebe pa nam dubinski kadrovi djeluju realističnije od plošnih. U plošnome kadru lik je prikazan oštro a pozadina neoštro.     Obzirom na promatrača onoga koji gleda kadrove dijelimo na objektivne subjektivne i autorske. Objektivni kadar čest je u  dokumentarim filmovima. Subjektivni kadar pokazuje viđenje jednoga od likova filma. Kamera gleda umjesto njega imitira njegov pogled. Autorski kadar svojevrstan je redateljski komentar onoga što vidimo u kadru.     Filmski plan je udaljenost kamere od snimanoga objekta. Nazivi planova uvijek se određuju prema visini odrasle osobe prosječnoga rasta (čovjek je mjera za filmski plan). Kada u kadru nema osoba tada zamišljamo ljudski lik koji bi se mogao nalaziti u kadru uz snimani objekt.     Razlikujemo planove prostora (total polutotal) planove radnje ili akcije (srednji plan američki plan) i planove osobe ili lika (blizi plan krupni plan detalj).     Odabirom planova tijekom snimanja ali i kasnije u montaži filma gledateljima nastojimo što jasnije i zanimljivije ispričati filmsku priču i zainteresirati ih za gledanje filma. Vrsta filmskoga plana i trajanje pojedinoga kadra sastavnice su filmske dramaturgije (filmske napetosti). Filmskim planom može se prikazati i unutarnje raspoloženje lika – krupni kadar mlade gimnastičarke prikazat će njenu tremu pred natjecanje. Nema recepta ili dobitne kombinacije kada izabrati koji filmski plan. Bitno je da je odabrani kadar sadržajno i snimateljski opravdan.      Često filmovi započinju nekim općim planovima kako bi se gledatelji upoznali s mjestom radnje i likovima. No nećemo pogriješiti započnemo li s krupnim planom glavnoga lika i  njegovom zanimljivom pričom sa zvukom u offu (zvukom koji ima izvor izvan kadra).     Kut snimanja ili rakurs položaj je kamere u odnosu na snimani objekt - je li kamera ispod ili iznad snimanoga objekta. Kad se kamera nalazi u visini očiju govorimo o normalnoj vizuri tu ne postoji rakurs. To je vizura u razini pogleda lika.        Razlikujemo gornje i donje rakurse snimanja. Kadrovi snimljeni iznad visine ljudskih očiju snimljeni su iz gornjega rakursa a oni ispod te razine iz donjega rakursa. Najviši gornji rakurs je ptičja perspektiva a najniži donji rakurs je žablja perspektiva.     Gornji rakurs koristimo kada likove i predmete želimo prikazati manjima naglasiti njihovu usamljenost izgubljenost ili otuđenost. Donji rakurs naglašava snagu moć ili agresivnost snimane osobe. Tijekom snimanja kamera je najčešće statična ali može se i kretati.     Školskim filmskim družinama preporučujemo da u početku nauče dobro snimati statične kadrove sa statičnom kamerom doboro uglavljenom na stativu. Kada su ovladali statičnom tehnikom snimanja mogu snimati pokretnom kamerom ako im to tehnički uvjeti dozvoljavaju.     Pokreti kamere su: panorama ili švenk* vožnja kamere ili far* kamera iz ruke ili slobodna kamera kamera na dizalici ili kranu i kamera na steadycamu*.     Školske filmske družine u snimanju koriste panoramu vožnju kamere i kameru iz ruke.     Pokret pri kojem se kamera okreće oko svoje osi nazivamo panoramom ili švenkom. Ovaj pokret kamere najviše odgovara okretanju ljudske glave lijevo-desno. Panorama može biti horizontalna (slijeva nadesno s desna nalijevo)  ili vertikalna (odzgo prema dolje i odozdo prema gore). Panoramom se služimo pri opisivanju prostora i prostornih odnosa pratimo lik kako ulazi ili izlazi iz kadra. Dok snimate pazite da ne snimate preko kočnica tj. dozvolite kameri  slobodno pokretanje i okretanje u svim smjerovima. Često početnici snimaju preko kočnica kamere pa im je slika neoštra i drmava jer se kamera ne može slobodno okretati oko svoje osi.     Podvrsta panorame brišuća je panorama ili filaž*. Klasično panoramiranje najčešće je polagano i ravnomjerno se prelazi preko objekta snimanja kako bi se mogali razaznati detalji. Kod filaža pokret kamere je izrazito brz pa se prostor preko kojega kamera prelazi ne može razaznati. Panorama povezuje prostore a filaž nas prebacuje s jednog mjesta na drugo i stvara efekt iznenađenja.      Vožnja kamere ili far položaj je kamere pri kojem se ona kreće zajedno s postoljem na kojem se nalazi. Kamera može biti na biciklu automobilu autobusu kamionu. Postoje posebna dolly kolica (pokretna platforma) na koja se može staviti kamera. U istu svrhu mogu poslužiti i invalidska kolica. Na stativima novije proizvodnje moguće je pričvrstiti kotačiće i tako kamera postaje pokretna može se pokretati voziti u raznim smjerovima na ravnoj i glatkoj površini (npr. duž školskoga hodnika učionice dvorane zbornice).     Najčešće su vožnje kamere: prema naprijed (frontalna vožnja) unatrag bočno (lateralna vožnja) ili kružna vožnja.     Vožnju prema naprijed koristimo kada želimo naglasiti ono čemu se kamera približava (nečije lice predmet) ili zainteresirati gledatelja za novi događaj. Kamera se približava licu a sljedeći kadar može se koristiti kao retrospekcija vraćanje lika u prošlost. Vožnja kamere unatrag znači udaljavanje od snimanoga objekta (udaljavanje od glavnoga lika) i on je sve manji i manji. Takvom se vožnjom može sugerirati rastanak odlazak gubitak. Unatražna vožnja česta je na kraju filma. U bočnoj vožnji kamera prati kretanje lika dok hoda ili se vozi (na biciklu u automobilu). Ponekad kamera može i kružiti oko snimanoga objekta.     Snimanje iz ruke ili snimanje slobodnom kamerom počinje se učestalije rabiti krajem pedesetih godina 20.st. Slobodna kamera rabi se u onim situacijama kad valja sugerirati nečiji pogled subjektivne kadrove. Tijekom snimanja iz ruke kamera vibrira i postiže se  veći dojam dokumentarnosti. Snimajući iz ruke snimatelj mora paziti da ne bude previše pomaka kamere kako snimka ne bi bila neiskoristiva. ______________________________ * švenk (njem. schwenken) – micati okretati * far (njem. fahren) - voziti * steadicam (engl. steady) - čvrst nepomičan stalan                                              uređaj koji zajedno s kamerom nosi snimatelj * filaž (franc. filage) – izvlačenje    

prezentaciju prati word dokument s potrebnim bilješkama.