Materijal pruža osnovni pregled fizikalnih svojstava, definicije, povijesti mjerenja te biološke percepcije i primjene zvuka kroz sljedeće cjeline: Definicija i frekvencijski raspon: Zvuk je definiran kao longitudinalni val s frekvencijom od 20 Hz do 20 kHz. Nastaje titranjem tijela u mediju i ne može se širiti kroz vakuum. Zvučni valovi frekvencije niže od 20 Hz nazivaju se infrazvuk, a viši od 20 kHz ultrazvuk , pri čemu pojedine životinje poput pasa i mačaka mogu čuti znatno više frekvencije od ljudi. Odbijanje i praktična primjena: Pri susretu s preprekom zvuk se odbija natrag prema izvoru, što se naziva jeka ili eho. Ova se pojava koristi za komunikaciju među životinjama, u radu radara te u medicinske svrhe. Povijest i izračun brzine: Brzinu zvuka u zraku eksperimentalno je procijenio Marin Mersenne u 17. stoljeću na iznos od 340 m/s mjerenjem vremena između bljeska topa i dolaska zvuka. Brzina se može izračunati preko relacija koje obuhvaćaju valnu duljinu i period (v=λ/T) , Youngov modul elastičnosti i gustoću (v=√(E/ρ)) ili adijabatsku konstantu, opću plinsku konstantu, apsolutnu temperaturu i molarnu masu (v= √(κRT/M)). Registracija i podjela: Zvuk se registrira uho u kojem se mehanička energija titranja bubnjića pretvara u električni impuls te se putem slušnog živca prenosi do moždane kore. Zvuk se u osnovi dijeli na tonove (nastaju stalnom frekvencijom) i šumove (nastaju promjenjivom frekvencijom). Link za preuzimanjeFrequency Sound Generator: https://play.google.com/store/apps/details?id=com.luxdelux.frequencygenerator