Materijal sadrži prezentaciju i nastavnu aktivnost za učenike sedmog razreda na temu „Umjetna inteligencija, učenje i razgovor s roditeljima”. Aktivnost je povezana s nastavnom jedinicom „Opasnosti virtualnog svijeta” u sklopu Katoličkoga vjeronauka. U materijalu su prikazani rezultati anonimne ankete provedene među 52 učenika sedmog razreda. Istraživanje pokazuje da učenici umjetnu inteligenciju već često koriste u svakodnevnom životu i učenju. Čak 80,8 % učenika koristi AI barem nekoliko puta tjedno, a najčešće ga koriste za školske zadatke, učenje i objašnjenje gradiva. To pokazuje da umjetna inteligencija za učenike nije samo oblik zabave, nego alat koji sve više ulazi u njihov školski rad. Rezultati također pokazuju da učenici AI najčešće upoznaju preko interneta, dok roditelji i učitelji imaju znatno manju ulogu u prvom susretu učenika s tim alatom. To upućuje na potrebu sustavnijeg razgovora o digitalnim alatima, pravilima korištenja i odgovornosti. Posebno važan zaključak istraživanja jest da učenici o internetu i umjetnoj inteligenciji s roditeljima razgovaraju premalo. Prema rezultatima ankete, 55,8 % učenika navodi da s roditeljima o toj temi razgovara rijetko ili nikad. Time se otvara važno odgojno pitanje: djeca digitalne alate već koriste, ali odrasli često nisu dovoljno uključeni u razgovor o tome kako ih koriste, zašto ih koriste i gdje su granice odgovornoga ponašanja. Materijal naglašava da roditeljska uloga ne bi trebala biti samo zabrana ili kontrola vremena provedenog pred ekranom. Roditelji trebaju više inicirati razgovore o umjetnoj inteligenciji, internetu, školskom radu, provjeri informacija, poštenju i obiteljskim pravilima. Djeci je potreban razgovor prije nego što nastane problem. Istraživanje pokazuje i da se obiteljski sukobi češće povezuju s previše vremena na mobitelu ili računalu, korištenjem interneta kasno navečer i igranjem igrica, a znatno rjeđe izravno s umjetnom inteligencijom. To znači da AI još nije glavni izvor sukoba u obitelji, ali je važan povod za širi razgovor o digitalnim navikama djece. Kroz prezentaciju, razgovor i izlaznu karticu učenici promišljaju kada je AI korisna pomoć u učenju, a kada njezina uporaba prelazi u prepisivanje i nepošten rad. Učenici uče razlikovati pomoć od varanja, prepoznaju važnost vlastitoga truda, savjesti, istine i odgovornosti te oblikuju prijedloge pitanja i pravila koja mogu potaknuti razgovor s roditeljima. Materijal je namijenjen razvoju digitalne odgovornosti, kulture razgovora, kritičkog mišljenja i suradnje između učenika, roditelja i škole. Njegova je glavna poruka da umjetna inteligencija može biti korisna pomoć u učenju, ali dijete u digitalnom svijetu ne smije ostati samo. Roditelji trebaju biti aktivnije uključeni u digitalni odgoj djece kroz razgovor, povjerenje, jasna pravila i praćenje.

**Znanja koja će učenici steći** Učenici će steći znanja o odgovornom korištenju umjetne inteligencije u učenju i svakodnevnom digitalnom životu. Naučit će razlikovati kada im AI pomaže u razumijevanju gradiva, a kada njezino korištenje prelazi u prepisivanje i nepošten rad. Prepoznat će važnost provjere informacija, vlastitoga truda, savjesti, poštenja i odgovornosti u digitalnom okruženju. Na temelju rezultata ankete uočit će da učenici često koriste AI, ali da o tome s roditeljima razgovaraju premalo. Zato će razumjeti važnost otvorenog razgovora s roditeljima, dogovaranja jasnih obiteljskih pravila i uključivanja roditelja u digitalni odgoj djece.

Poseban naglasak stavljen je na uključivanje roditelja. Cilj materijala nije samo upozoriti učenike na opasnosti virtualnog svijeta, nego otvoriti prostor za razgovor između učenika, roditelja i škole.