OPĆI PODACI Nastavna tema: Asertivnost Nastavna jedinica: Kako se zauzeti za sebe? Ciljna skupina: učenici jednog razrednog odjela, 6. razred Mjesto održavanja: učionica Predviđeno vrijeme trajanja: 90 minuta Cilj: Upoznati učenike s pojmom asertivnosti te ih potaknuti na iskazivanje vlastitih stavova, osjećaja i mišljenja na pozitivan način, uvažavajući i poštujući prava druge osobe, odnosno potaknuti na primjenu asertivnog ponašanja u svakodnevnim životnim situacijama. Zadaci: Obrazovni: • stvaranje pozitivnog odnosa između psihologa i učenika • upoznati i poštivati pravila rada na nastavnom satu • znati objasniti i prepoznati pasivno, agresivno i asertivno ponašanje • znati razlikovati pasivno, agresivno i asertivno ponašanje • znati prepoznati vlastiti način reagiranja i imenovati ga Odgojni: • razvijanje socijalnih vještina i komunikacije • poticanje primjene konstruktivnih načina zauzimanja za sebe • razvijanje sampouzdanja pojedinca • poticanje učenika na međusobnu suradnju i uvažavanje Funkcionalni: • učenici bi na osnovu doživljenog na radionici trebali znati prepoznati neadekvatne načine reagiranja u pojedinim životnim situacijama • Učenici bi trebali razvijati sposobnost iskazivanja vlastitih stavova, osjećaja i mišljenja na izravan način te odbijanje nerazumnih zahtjeva, bez osjećaja straha i krivnje Nastavna sredstva i pomagala: LCD projektor i računalo, radni listovi, prezentacija u power-pointu (teorijski dio)

• učenici bi na osnovu doživljenog na radionici trebali znati prepoznati neadekvatne načine reagiranja u pojedinim životnim situacijama Učenici bi trebali razvijati sposobnost iskazivanja vlastitih stavova, osjećaja i mišljenja na izravan način te odbijanje nerazumnih zahtjeva, bez osjećaja straha i krivnje •

Radionica za 90 min

Budući da je asertivnost kod nas još uvijek poprilično nepoznat pojam, sukladno tome o njoj se relativno malo govori, a još manje potiče kako kod odraslih tako i kod djece. Zbog toga je činjenica da ćemo, usudivši se iskreno izraziti sebe i svoj stav, najčešće biti napadnuti, negativno okarakterizirani i percipirani kao 'teške osobe' i izazivači sukoba, čak i ako smo prethodno bili napadnuti. Pritom problem nije u ljudima koji se usuđuju iskreno izraziti sebe, pod uvjetom da to čine s poštovanjem prema drugoj osobi. Problem je u onima koji ne mogu prihvatiti iskreno neslaganje bez da ga dožive kao ugrožavajući napad i reagiraju borbom... a to je barem ponekad svatko od nas. Stoga je danas većini ljudi savršeno normalno potiskivati svoje iskrene osjećaje i misli. Razmislite kako bi izgledalo kad biste se mogli izražavati potpuno spontano, iskreno i otvoreno, bez osjećaja krivnje. Djecu se također od malih nogu usmjerava na dva tipa ponašanja: prvi je da se ne brane od agresije i nepravde, često ih dobronamjerno savjetujući da ne obraćaju pažnju i da se prave da ih napadi ne bole. Često to roditelj čini iz straha da će dijete biti još više povrijeđeno ako se suprotstavi ili okarakterizirano kao problematično - a to su realni strahovi. Drugi tip ponašanja na koje se djete usmjerava je da na agresiju reagira agresivno, čime se zapravo još više produbljuje cijeli problem, a dijete takvo ponašanje uči od malih nogu produbljujući ga sazrijevanjem. Stoga na koncu dobivamo osobe koje u namjeri da se zauzmu za sebe i svoja prava reagiraju agresijom smatrajući je pravilnim načinom reagiranja i borbe za sebe, što zapravo ne čudi s obzirom da su tokom odgoja to bili jedini ponuđeni obrasci ponašanja i zauzimanja za sebe. No, važno je da djeca, ali i odrasli nauče rješavati sukobe na konstruktivan i asertivan način. Izbjegavajući ih, za to nemaju prilike. Kao rezultat toga, rijetko tko od nas imao je prilike uopće naučiti kako se kvalitetno, konstruktivno i s poštovanjem izraziti kad osjećamo neslaganje ili ljutnju. Isto tako, teško nam je prihvatiti tuđu kritiku jer u tom trenutku naša podsvijest obično u nama oživljava emocije stvorene u ranim iskustvima kad je tuđe neslaganje ili ljutnja bilo izraženo na ponižavajući način. Boreći se protiv straha od poniženja, počinjemo se boriti protiv druge osobe, čak i ako je njezino neslaganje opravdano. Stoga je važno učiti izraziti neugodu i neslaganje dok je još blago i dok ga još možemo izraziti prijateljski i s poštovanjem - umjesto kad se nezadovoljstvo nakupi do te mjere da osjećamo da ćemo eksplodirati. Sve što osjećamo, može se izraziti na tisuće različitih načina. Potrebno je vježbati nove načine umjesto ponavljati stare. Moj mali doprinos cijeloj ovoj priči je radionica koja ima za cilj potaknuti iskazivanje vlastitih stavova, osjećaja i mišljenja na pozitivan način, uvažavajući i poštujući prava druge osobe te razviti konstruktivne načine zauzimanja za sebe podučavanjem tehnika asertivnog ponašanja

Radionica je praktična i učenicima zanimljiva te pruža uvid u vlastite vještine izražavanja te uči kako ih razvijati, pri tome uvažavajući potrebe i osjećaje drugih