Marijana Petrić Maršić

Tanja Laušić Grbeša

Nastavnička priprema z aprovedbu radionice sa pedagoškim djelatnicima. Cilj sadržaja radionice je razvoj vještina emocionalne inteligencije u svrhu prevencije mentalnog zdravlja učenika i djelatnika.

Nastavnička priprema

Aktivnosti: Voditelj započinje kratkom raspravom: – Koje emocije najčešće doživljavate u školi? – U kojim situacijama osjećate najveći stres? – Kako emocije nastavnika utječu na učenike? Sudionici navode primjere. Voditelj uvodi temu emocija i emocionalne inteligencije.  Povezuje s praksom nastavnika i naglašava važnost EI za rad u učionici.

Aktivnosti: Prezentacijom se objašnjava: – osnovne definicije emocija – Schererov model komponenata emocija – Salovey & Mayer i Golemanova definicija EI – pet ključnih komponenti EI: samosvijest, samoregulacija, motivacija, empatija, socijalne  vještine Nakon toga sudionici u parovima dijele primjere emocionalnih situacija iz prakse

Voditelj predstavlja pojam emocionalne zaraze – tendenciju automatskog preuzimanja i  usklađivanja emocija s drugom osobom (Hatfield i sur., 1994). Prikazuju se primjeri iz prezentacije: - učenici mogu početi osjećati strah ako primijete strah kod drugih - interes učenika može porasti ako nastavnik pokazuje entuzijazam - emocije nastavnika prenose se na učenike tijekom nastave Voditelj zatim prikazuje rezultate istraživanja (Frenzel i sur.): entuzijastičan stil poučavanja → interes učenika → radost i angažman učenika Grupni zadatak: Sudionici rade u manjim skupinama. Svaka skupina dobiva pitanje: - Kako emocije nastavnika utječu na atmosferu u razredu? - Koje emocije nastavnik najčešće prenosi na učenike? - Kako nastavnik može svjesno poticati pozitivne emocije u razredu? Skupine kratko iznose zaključke. Voditelj povezuje odgovore s konceptima neverbalnih znakova, aktivnog slušanja i empatije  (slajd „Vještine potrebne za prepoznavanje emocija“). Voditelj povezuje odgovore s važnosti  autentične emocionalne ekspresije nastavnika. 

Aktivnosti: Voditelj objašnjava: – prepoznavanje vlastitih emocija – razumijevanje uzroka – reguliranje emocionalnog odgovora – izražavanje emocija na konstruktivan način – korištenje emocija kao motivacije Slijedi prikaz Grossovog procesnog modela regulacije emocija (odabir situacije, modifikacija  situacije, usmjeravanje pažnje, kognitivna promjena, modulacija odgovora). Sudionici analiziraju kako se svaka od strategija može primijeniti u njihovoj praksi (primjeri  iz prezentacije). Rasprava: koje strategije su im najprimjenjivije?

Voditelj uvodi temu: Razvoj emocionalne inteligencije započinje razvijanjem samosvijesti – razumijevanjem  vlastitih emocija, reakcija i motivacije. Individualni rad Sudionici razmišljaju o situacijama iz posljednjih nekoliko tjedana u kojima su doživjeli snažnu  emociju u radu s učenicima. To mogu biti: • uspješan sat • pozitivan odnos s učenikom • konflikt s učenikom • stresna situacija na poslu Sudionici zatim odgovaraju na pitanja na radnom listu: • Što me u toj situaciji motiviralo da reagiram na određeni način? • Koju sam emociju tada najviše osjećao/la? • Koji su mogući emocionalni okidači u toj situaciji? • Kako bih u sličnoj situaciji mogao/la reagirati konstruktivnije? Rasprava U manjim skupinama sudionici razmjenjuju uvide. Voditelj naglašava da razumijevanje vlastitih emocija i motivacije pomaže nastavnicima u: regulaciji emocionalnih reakcija, smanjenju stresa, kvalitetnijem odnosu s učenicima.

Voditelj dijeli sudionike u manje skupine. Svaka skupina dobiva kartice s emocijama (npr. radost, frustracija, ljutnja, ponos, strah,  razočaranje). Zadatak skupine je: • identificirati emociju na kartici • navesti moguće situacije u školi u kojima se ta emocija pojavljuje • raspraviti kako nastavnik može reagirati konstruktivno Primjeri pitanja za raspravu: • U kojim situacijama učenici najčešće osjećaju ovu emociju? • Kako nastavnik može prepoznati tu emociju? • Kako može podržati učenika? Skupine dijele svoje primjere s ostalim sudionicima. Voditelj naglašava važnost: prepoznavanja emocionalnih signala, razumijevanja konteksta, razvijanja empatije

Sudionici biraju primjer iz vlastite prakse u kojem učenik pokazuje otpor, nezainteresiranost  ili frustraciju. Pišu kratku refleksiju: – Kako se učenik mogao osjećati? – Koji razlozi mogu stajati iza ponašanja? – Kako nastavnik može reagirati podržavajuće? U parovima razmjenjuju razmišljanja. Partner pokušava dodatno analizirati situaciju iz  perspektive učenika.  Voditelj povezuje s konceptima emocionalne zaraze, autentičnosti emocionalne ekspresije,  empatije, prepoznavanja tuđih emocija, kvalitetnih odnosa nastavnik–učenik.

Voditelj demonstrira tehniku dubokog disanja: 1. dubok udah kroz nos 2. zadržavanje daha nekoliko sekundi 3. polagani izdah kroz usta Sudionici nekoliko puta ponavljaju vježbu. Voditelj postavlja pitanja: • U kojim situacijama u školi možete koristiti ovu tehniku? • Kako kratka pauza može spriječiti impulzivnu reakciju? Naglašava se da kratka regulacija fiziološke reakcije može pomoći nastavniku u smirivanju  emocionalne reakcije.

Voditelj uvodi aktivnost kratkim objašnjenjem važnosti aktivnog slušanja u nastavničkom  radu.  Sudionici rade u parovima. Korak 1 Jedan sudionik opisuje situaciju iz vlastite nastavničke prakse u kojoj se osjećao frustrirano,  nesigurno ili neshvaćeno (npr. neslaganje s učenikom, konfliktna situacija u razredu,  nesporazum s kolegom). Govori nekoliko minuta, dok drugi sudionik pažljivo sluša bez  prekidanja. Korak 2 Sudionik koji sluša primjenjuje tehnike aktivnog slušanja, kao što su: • održavanje kontakta očima • otvoren i usmjeren govor tijela • kimanje glavom kao znak razumijevanja • parafraziranje izrečenog (npr. „Znači, osjećali ste se frustrirano jer…“) • postavljanje kratkih pitanja kako bi se dodatno razjasnila situacija ili emocije Naglašava se da osoba koja sluša ne daje savjete niti procjenjuje situaciju, nego se usmjerava  na razumijevanje sugovornika. Nakon nekoliko minuta sudionici zamjenjuju uloge. Korak 3 Voditelj postavlja pitanja za refleksiju: 1. Kako ste se osjećali kada vas je sugovornik aktivno slušao? 2. Što vam je pomoglo da se osjećate shvaćeno? 3. Kako aktivno slušanje može pomoći u komunikaciji s učenicima? Voditelj povezuje odgovore s važnosti empatije, razumijevanja emocionalnih reakcija učenika  te stvaranja podržavajuće komunikacije u razredu. Naglašava da nastavnik koji aktivno sluša  lakše prepoznaje potrebe i emocije učenika te doprinosi pozitivnoj razrednoj klimi.

Sudionici odgovaraju na pitanja: – Koju strategiju mogu primijeniti već sutra? – Koji aspekt EI želim razvijati? – Kako emocije nastavnika oblikuju atmosferu? – Kako mogu poticati EI kod učenika? Voditelj daje završne preporuke iz prezentacije: – autentično izražavanje pozitivnih emocija – reguliranje emocija strategijama usmjerenim na njihove antecedente – osvješćivanje i prihvaćanje vlastitih emocija – modeliranje empatije i socijalnih vještina učenicima Zaključak radionice Razvoj emocionalne inteligencije nastavnika doprinosi: • kvalitetnijim odnosima s učenicima • boljim upravljanjem izazovnim situacijama • smanjenju stresa i profesionalnom zadovoljstvu • stvaranju pozitivne razredne i školske klime Razvoj EI zahtijeva kontinuiranu praksu i profesionalno usavršavanje.

Emocionalna inteligencija – prepoznavanje i upravljanje emocijama u nastavničkom radu

Emocionalna inteligencija – prepoznavanje i upravljanje emocijama u nastavničkom radu

Komentari

Preporučeni materijali