Vedran Laković

Emilija Reljac Fajs

Poznato je da dijete materinski jezik usvaja temeljem jezičnog osjećaja. Jezični osjećaj ima važno mjesto i u nastavi hrvatskoga jezika naročito u mlađim razredima osnovne škole kada učenik tek ulazi u teoriju i praksu standardnoga jezika. U metodičkoj teoriji taj osjećaj se povezuje s gramatičkim sustavom materinskoga jezika koji se u cijelosti ne podudara sa sustavom standardnoga jezika. Svako dijete prije polaska u školu govori jezik na čiji je sustav naviknuto u obiteljskom okruženju pa se i jezični osjećaj povezuje s dječjom naviknutosti na taj jezik, što učitelji razredne nastave različito uvažavaju. Vrhunski hrvatski metodičari u svojim teorijama ističu načelo jezičnoga osjećaja kao polazišno  pri početnom učenju standardnoga jezika jer ono proizlazi iz zakonitosti jezika. 
Kontrastivna analiza, koja uključuje jezični osjećaj i učenika i nastavnika, primjenjuje se u učenju hrvatskoga standardnoga, ali  i stranoga jezika. Komunikacijski model nastave uz spoznajnu potiče i osjećajnu stranu učenika te znatno doprinosi njihovom jezičnom stvaralaštvu, ali i jezičnoj kulturi. 
Ključne riječi: intuitivna gramatika, jezični osjećaj, jezično stvaralaštvo, komunikacija u nastavi, kontrastivna analiza, nastava standardnoga jezika, prevođenje.

Jezični osjećaj u nastavi hrvatskoga jezika

Jezični osjećaj u nastavi hrvatskoga jezika

Komentari

Preporučeni materijali