Pitanja su sastavni dio nastavnog procesa i prikupljanja učeničkih odgovora samo je mali dio onoga što njima nastavnici žele postići. Ovisno o njihovu sadržaju, vrsti i obliku, pitanjima možemo oblikovati učenje i povezivati ga sa stvarnim životom, produbiti komunikaciju i suradnju među učenicima, potaknuti otvorene razgovore i kritičko mišljenje te stvarati prilike za istraživanje i analizu, kao i poticati kulturu povjerenja i poštovanja. Pitanje je put do spoznaje. Psihološki , pitanju prethodi čuđenje, a pitanje je napuštanje neutralnog stanja, tj. aktivnost. Učenikovo je pitanje misaona aktivnost nastala pod utjecajem određene situacije koju je svijest zabilježila kao nepotpunu, što djeluje kao nalog za daljnje traženje, ispitivanje i izvršenje zadataka s određenim smjerom, a u daljem se slijedu realizira u procesu učenja. Dakle, potrebno je provocirati takve situacije. Ovo je pogotovo važno kada radimo s učenicima na prihvaćanju različitosti. Pitanja i odgovor zajedno predstavljaju smislenu cjelinu. Ako učenike razumno potičemo na postavljanje pitanja i oni samostalno traže odgovore, time ćemo ih usmjeriti na odgovarajuću produkciju pitanja. Lako je postavljati pitanja ako sami ne moramo davati odgovore! Nastavnikovo pitanje može odigrati važnu ulogu samo ako je postavljeno učenicima, a učenikovo pitanje jednako je važno bez obzira upućuje li ga u razredu, sebi ili literaturi. Izazovi koji se mogu javiti su postavljanje pitanja kako bi što prije prošao sat, pomanjkanje znanja o nastavnom predmetu, pitanja koja učenike zanimaju, a nemaju veze s nastavnim sadržajima.