Tema koju ovo predavanje i prezentacija obrađuju tiču se razvoja slikovnih prikaza u poznatim bajkama s posebnim naglaskom na „strašne“ slike i njihov utjecaj na dječju publiku. U prvom dijelu predavanja izvršen je bogati pregled likovnih rješenja bajki i priča koje spadaju u klasike (Crvenkapica, Vuk i sedam kozlića, Tri praščića) te na primjeru raspona ilustracije od one starije do suvremenih rješenja 21. stoljeća, potiču analizu, usporedbu i raspravu o simbolici i estetici likovnih elemenata i stilova različitih slikovnih pristupa s naglaskom na to kako različiti pristupi djeluju na likovni senzibilitet publike. U drugom dijelu predavanja razmotra se preobražaj lika vuka kao nositelja strašne poruke i započinje se s raspravom o tome koliko likovna umjetnost može usmjeravati priču, a time konačno oblikovati poruku koju priča nosi. Koliko je štetno “uljepšavati” bajke i djecu štititi od straha? Kako stare priče mogu poslužiti kao inspiracija za nove slike? Kolika odgovornost leži u novim književnim i likovnim interpretatorima starih priča te konačno – trebaju li slike biti strašne? Kao likovni dodatak i odgovor na likovni zadatak priloženi su radovi nastali na radionici u sklopu intenzivnog programa Prvog hrvatskog studija pripovijedanja (Zadar, 25. 2. 2024.) i na radionici u sklopu Festivala pripovijedanja Naraton (Zadar, 27. 2. 2024.) Samo predavanje održano je na Međužupanijskom stručnom vijeću nastavnika likovne umjetnosti, likovne kulture i vizualnih umjetnosti i dizajna Zadarske i Šibensko-kninske županije (Zadar, 3. 6. 2024.).

Ukoliko je netko dodatno zainteresiran za temu straha u slikovnicama i preobražaj straha u komičnost u suvremenijem izdavaštvu, molim da mi se javi. Također, ukoliko pristupite izvedbi ilustracija ili likovnih radova na temu, molim vas da mi iste pošaljete! Hvala!