Ivana Levak Vaupotić u "Dinamika i boja zvuka na harmonici" istražuje bogatstvo dinamičkih i tonskih mogućnosti harmonike. Mijeh, kao "pluća" instrumenta, omogućuje izvođaču iznimnu kontrolu nad dinamikom, dok registarske mogućnosti otvaraju široku paletu tonskih boja. Desna ruka koristi četiri osnovna registra – fagot, klarinet, concertina i piccolo – pružajući raznolike zvučne teksture od toplih do oštrih tonova. Kombinacijom ovih registara nastaje do 15 tonskih varijacija. Lijeva ruka doprinosi dodatnim zvučnim mogućnostima, iako standardizacija registara varira. Koncertne harmonike često imaju šesteroglasne registre, dok bariton bas harmonike pružaju bogatije zvukove zahvaljujući dvoglasnim ili troglasnim kombinacijama. Autorica naglašava važnost neprimjetne promjene registara kako bi glazbeni tok ostao skladan. Harmonika, zahvaljujući svojoj dinamičkoj fleksibilnosti i tonskoj raznolikosti, pruža neiscrpne mogućnosti za umjetnički izraz, a pravilna uporaba registara ključna je za postizanje vrhunskih izvedbi.