Širina i vrijednost djece s kojom radimo daleko je iznad naših apsolutnih mogućnosti shvaćanja, pa i onda kada su određena mišljenja i ispitivanja plod provjerenih stručnih načina vrednovanja ( psihološki testovi i drugo). Ako na individualnoj nastavi instrumenta (klavira) učenik ostvaruje prosječan rezultat to ga ne može okarakterizirati kao prosječnog jer je ishod podložan cijelom skupu faktora koje ćemo pokušati izložiti. Sve ovo uvijek nam iznova otvara pitanje : „ Postoji li idealan model pristupa pedagoškom procesu ili smo kao nastavnici individualne nastave samom prirodom našeg posla, kao ljudi koji stalno kreiraju iznova, upućeni na trajno traganje?“