Ovoj nastavnoj aktivnosti cilj je upoznati učenike s novim tehnologijama u primjeni. Moguće ju je ostvariti na nastavi bilo kojeg nastavnog predmeta ili modula koji ima težište u tehničkim znanostima. Idealno bi bilo kada bi učenici prvi dio aktivnosti odradili na nastavi Informatike/Računalstva, a praktičnu izradu haptičke rukavice na nekom od modula ili predmeta koji se održavaju u školskim radionicama koje su opremljene radnim stolovima i alatima potrebnim za izradu, a potom programiranje rukavice ponovno na Informatici/Računalstvu ili srodnom predmetu gdje se radi programiranje. Moguće ju je odrađivati u učionici i online. Učenici trebaju biti zajedno samo prilikom izrade haptičke rukavice, a sve prije toga mogu odraditi i umreženi u nekom od kolaboracijskih aplikativnih alata. Najvažnija je usmjerenost na učenika jer je ovo zahtjevan rad koji od učenika iziskuje aktivno sudjelovanje u istraživanju i kritičkom promišljanju te primjeni novih sklopovskih i programskih rješenja. Kako to ostvarujemo? Učenici podijeljeni u grupe vlastitim tempom najprije prolaze kroz pripremljenu prezentaciju u kojoj se nalaze poveznice na nove tehnologije i objašnjenja novih pojmova. Rješavaju kvizove za ponavljanje otprije stečenog znanja i učenje novoga. Kako bismo potaknuli suradničko okruženje učenici su u skupine podijeljeni po interesima koje su pokazali tijekom prijašnje nastave jer važno je prepoznati „hardveraše“, „softveraše“, „team leader-e“… zbog opsežnosti zadatka koji je pred njima. Učenici tijekom procesa učenja i izrade rada koriste različite informacijsko-komunikacijske tehnologije na koje ih usmjerava nastavnik koji s vremenom i svakom novom generacijom mijenja programsku i sklopovsku podršku koja se koristi kako tehnologija napreduje. Primjenjujemo različite nastavne strategije, metode i postupke poput rada u manjim skupinama zbog suradničkog učenja, razmjene misli i oluje ideja. Učenici najprije samostalno istražuju i otkrivaju kako bi njihov projektni rad na kraju bio ostvariv. Na kraju koristimo i tehniku obrnute učionice kada učenici prezentiraju radove nastavnicima i učenicima na različitim događanjima u školi. Kako bi učenici bili motiviraniji zadatak povezujemo sa svakodnevnim životom i u svakom razredu analiziramo koliko učenika ima krivi hvat prilikom držanja olovke za pisanje. Naš zadatak je na kraju razviti funkcionalnu haptičku rukavicu, a za one učenike koji žele više programirat će ju da ispravlja krivi hvat olovke. U ovoj aktivnosti je vrlo lako implementirati inkluzivni pristup jer svaki član tima može dobiti zadatak u kojem je najuspješniji ili osjeća najviše samopouzdanja za njega. I modularnost je primjenjiva jer su učenici uključeni u različite aktivnosti i načine usvajanja znanja i vještina koje možemo izvoditi segmentarno. U radu to izgleda ovako. Podjela u skupine prema interesima i sposobnostima nakon što nastavnik objasni opsežnost zadatka. Prolazak kroz pripremljenu prezentaciju tijekom koje se učenici korak po korak upoznaju s haptologijom i haptičkim uređajima. Najprije rješavaju kviz za ponavljanje gradiva OŠ. Potom uče o evoluciji haptičkih uređaja te kako i gdje je danas već moguće koristiti haptiku (npr. igrice i haptička odijela). Ukoliko su učenici uživo, po skupinama mogu napraviti kratko izlaganje i diskusiju nakon istraživanja, a ukoliko su online koristimo kolaboracijske aplikativne alate. Sljedeći zadatak je uz pomoć Interneta pronaći primjere korištenja haptike u satovima, narukvicama, prstenima i objasniti njihove mogućnosti… Haptika u automobilskoj industriji i u Zrakoplovnoj školi svakako nezaobilazna haptika u zrakoplovstvu, i to s letačke i putničke strane. Slijedi novi zadatak gdje učenici trebaju osmisliti gdje bismo mogli upotrijebiti haptiku u njihovoj struci ili budućem zanimanju. Ovaj dio zadatka je lako prilagodljiv za sve smjerove obrazovanja ili škole u kojima se aktivnost provodi. Ovdje završava dio s „tradicionalnijim“ načinom usvajanja znanja i učenici naučeno provjeravaju kroz kviz. U prezentaciji dolazi dio u kojem učenike senzibiliziramo za osobe s invaliditetima pomoći TED talk prezentacije u kojoj izumitelj Dean Kamen (još u ožujku 2007.) govori o prvoj protetičkoj ruci koju je razvio uz pomoć haptologije za vojnike koji su ruku ili ruke izgubili u ratu. I kreće projektni zadatak. u kojem učenici dobiju zadatak najprije izraditi haptičku rukavicu. Sve plastične dijelove rukavice printamo na 3D printeru kojeg posjedujemo u školi (ili neki učenici isprintaju doma jer je cijena postala popularna, pa ih sve više učenika dobiva za poklon). Dijelove koje ne možemo isprintati, a potrebni su nam za izradu rukavice naručimo odmah na početku nastavne godine kako bismo bili sigurni da će stići i da će svaka skupina učenika imati sve potrebne materijale za cijeli projekt. Nakon što je izrada gotova, učenici se vraćaju na nastavu nekog od modula ili predmeta na kojem se bave programiranjem i dovršavaju zadatak.

Uživajte učeći i stvarajući!