Holokaust je vrhunac zamračenja ljudskoga uma i povijesti. Holokaust je drugo ime za mržnju, nepravdu, okrutnost, nevine žrtve, patnju. Ovaj zločin protiv čovječnosti i tragedija židovskoga naroda zapisan je nažalost i na stranicama naše povijesti, za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Tadašnji režim je prihvatio svu okrutnost rasnih zakona nacističke Njemačke te krenuo u bezuman progon Židova. Prvo kroz poniženja i udaljavanje iz svih sfera javnoga života, zatim otimanjem imovine, te konačno slanjem u logore. Na tim mjestima strašne patnje, koja je je svoj vrhunac dosegla u Auschwitzu, čovjek je pokazao da može pasti na razinu nižu od životinje i izgubiti zdrav razum. To su mjesta gdje je zlo ušlo u svaku stanicu ljudskoga srca. To su mjesta gdje su i mnoga djeca postala žrtve i anđeli. Hrvatski narod razumije holokaust. Iskusili smo u bližoj povijesti zvjerska mučenja i nevine žrtve, brojkama daleko manje, ali jednake u zločinu i patnji. Jer i jedna nevina žrtva je prevelika žrtva. Mnogi Hrvati su pomogli Židovima i spasili njihove živote, riskirajući vlastiti. Zato su mnogi postali Pravednici među narodima. Neki od njih će to još sigurno postati. To su ona svjetla nade u tamnoj noći ljudske povijesti koja svjedoče da se ne može ubiti i istrijebiti dobrota, a i ljubav. I da narod koji tu ljubav, ali i zajedništvo u sebi nosi, ne treba strahovati za svoju budućnost.

Nakon spoznaje ovakvog užasa, samo nam preostaje nadati se da se ovakav masovan genocid i ideologije koje izdvajaju manjine kao da su životinje nikad više neće ponoviti. Lucija Zovko,2d razred arhitektonskih tehničara Graditeljsko geodetske tehničke škole Split