tOd kada postoje ljudi na zemlji postoje i metode kojima su se oni liječili od raznih bolesti s kojima su se susretali, stoga za medicinu možemo reći da je svakako jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti. Najstariji liječnici bili su vračevi i vještina liječenja visoko ih je pozicionirala na ljestvici plemenske hijerarhije. Liječenje se zasnivalo na temelju iskustva -  empirijska komponenta i pridružena  magično-teurgična komponenta. U poznatom povijesnom dokumentu, Hamurabijevom zakoniku, nekoliko se puta spominje liječnik: u svojstvu određivanja cijena njegovih usluga, ali i određivanja kazni za neuspješno liječenje. Prava znanstvena medicina razvila se u staroj Grčkoj. Najznamenitiji grčki liječnik Hipokrat, »otac medicine« (V. do IV. st. pr. Kr.), zauzimao se za pomno promatranje bolesnika u prepoznavanju bolesti. On je također osobitu pozornost posvetio njegovanju medicinske etike. Hipokratova zakletva nastala je prije 2500 godina i prvi je kodeks liječničke etike u kojem se po prvi puta utemeljuje liječništvo kao profesija s određenim etičkim obvezama liječnika prema osobi kojoj se pomaže kao pacijentu. Ženevska liječnička prisega, suvremena je inačica Hipokratove zakletve, a prihvaćena je 1948. godine u Ženevi.