Kako pristupiti obradi teorijskih glazbenih sadržaja pitanje je čije razmatranje često obilježava početne godine rada u nastavi solfeggia a potencirano je metodičkim pristupom o usputnom i automatskom savladavanju intervala i akorda tijekom rada na usvajanju glazbenoga jezika. Izazov je tim veći kada se cijela problematika želi staviti pod auru slušnoga doživljaja te kao polazište uzeti slušanje glazbe i pjevanje primjera iz glazbene literature.      Predavanje kreće upravo tim tragom nastojeći pokazati modele koji su svoju uspješnost dokazali u nastavnoj praksi uz eksplikaciju na konkretnim primjerima kroz vertikalu osnovnoga glazbenog školovanja. Osim toga osvrće se i na noviju literaturu koja se bavi problematikom teorijskih glazbenih sadržaja u nastavi solfeggia.      Predavanje završava prikazom razrade dviju konkretnih nastavnih jedinica uz zaključak kako se slušanjem glazbe i pjevanjem odgovarajućih primjera iz glazbene literature svaki interval i akord doživljava u novome svjetlu uz nemjerljivu mogućnost daljnje razrade skladateljskih elemenata obrađenoga glazbenog djela. Ako bi se pri obradi svakog pojedinog intervala i akorda poslušalo a potom intoniralo i analiziralo barem jedno glazbeno djelo ili njegov ulomak samo iz ovoga konteksta isfiltrirala bi se nezanemariva količina upoznate glazbene literature i pritom izbjeglo svako teoretiziranje bez slušnoga doživljaja. Jedan od pokazatelja uspješnosti takvih nastavnih sati solfeggia obično je vidljiv pri izlasku učenika iz razreda: oni pjevuše zvižde raduju se.