Ovaj materijal je nastao u svrhu predavanja na Međužupanijskom vijeću učitelja i nastavnika harmonike održanom 8. prosinca 2021. godine online preko aplikacije Zoom. Objašnjenje prezentacije po brojevima slide-ova: 1 - NASLOVNA 2 - SADRŽAJ PREDAVANJA 3 – ŠKOLSKI ČASOPIS TRYTHONUS - DIABOLUS IN MUSICA Moj rad na časopisima započeo je još tijekom srednje škole pisanjem za školski časopis Trythonus - diabolus in musica inače časopisom Glazbene škole Vatroslava Lisinskog Bjelovar. Riječ je o izuzetno kvalitetnom časopisu koji je dobitnik više državnih nagrada na Lidranu s objavljenom 21-nom tiskanom publikacijom kroz period od 2005. do 2014. godine. Novine prikazane na slide-u su svi brojevi Trythonusa za koje sam pisala ili ih grafički uređivala. Smatrala sam da je vrlo bitno započeti predavanje s naglaskom na moj početak bavljenja s ovom vrstom rada budući da sam sve što sam naučila vezano uz rad u časopisu naučila upravo kroz razne poslove u Trythonusu a to znanje mi je kasnije bila velika pomoć u pokretanju časopisa Eho. 4 - TRYTHONUS - RUBRIKE I SADRŽAJ Časopis Trythonus je kroz godine izlaženja profilirao svoje stalne rubrike koje su odgovarale i njegovom glazbenom i školskom karakteru. U njima su se predstavljali poznati glazbenici klasične i popularne glazbe pisci slikari zatim najspješniji učenici i profesori škole u svakom broju se objavio i foto-strip poznatih opera u kojima su glumili sami učenici te uređivali tekst predstavljali su se lokalni punk i rock band-ovi objavljivali autorski članci učenika osvrti na skladatelje čija je bila godišnjica rođenja ili smrti postojala je rubrika u kojoj su se psihologa mogla pitati razna pitanja glazbeni šaljivi horoskop križaljke… Svaki broj je bio bogat raznolikim i uvijek aktualnim sadržajem i teško je bilo izdvojiti par listova za ovaj slide koji bi predstavljali ono najbolje u preko 20 brojeva. 5 – TRYTHONUS – OD SURADNICE PREKO ČLANA UREDNIŠTVA DO GRAFIČKOG UREDNIKA Moj prvi članak u školskom časopisu bio je vezan uz studij u Grazu koji sam kasnije i upisala a nastao je 1997. godine pa mogu slobodno reći da je od mog prvog koraka u svijet novinarstva do danas prošlo skoro 25 godina a zanat učim i dalje. Kad bih morala sažeti svoj rad u Trythonusu rekla bih da sam svoje prve radove ostvarila kao novinar suradnik gdje sam brusila pravopisna i gramatička pravila te pravilno pisanja teksta u Word dokumentu a s godinama se moj angažman u listu povećavao kroz sve raznovrsnije članke intervjue fotostripove postala sam dio i glavnog uredništva zatim pomoćnica glavne urednice a na samom kraju i grafičarka lista. 6 – BROJEVI TRYTHONUSA ZA KOJE SAM PISALA BILA SURADNIKOM ILI ČLANOM UREDNIŠTVA Na slide-u su prikazani svi brojevi za koje sam pisala te bila suradnikom ili dijelom uredništva. S vremenom me cijeli proces stvaranje časopisa sve više privlačio i iako je rad bio naporan i oduzimao dosta vremena sreća nakon izlaska svakog broja nadmašila bi tu svaku "muku". Spomenuti časopis je bio odličan prikazatelj rada škole i vršio vrlo efektnu promociju ustanove svaki broj je bio iščekivan s velikim nestrpljenjem a s druge strane je ostavio trag kao svojevrsni ljetopis škole u kojemu su zabilježeni svi važniji događaji koji su se odigrali tijekom godina. 7 – TRYTHONUS – BROJEVI KOJE SAM GRAFIČKI UREDILA Negdje u zlatnoj sredini rada na tom časopisu događalo se da sam zbog većeg angažmana na listu sve češće posjećivala grafičare u tiskarama. Oni su bili zaduženi za vizualno oblikovanje onog što smo mi napisali a vidjevši ih u samom procesu rada tad dio me još više oduševio. Tek tad sam ustvari počela osvještavati kako je u svaki broj časopisa uključen ogroman broj ljudi - od novinara ljudi koje se intervjuira lektora koji sve te uratke pravopisno i gramatički korigiraju grafičara koji sve tekstove i fotografije vizualno slažu u onaj finalni proizvod koji nam dolazi pod ruke i prema kojemu nam neki časopis izgleda kao “pravi časopis” radnika u tiskari koji tiskaju ono što su grafičari složili a na početku i kraju svega je glavni urednik koji sve koordinira te komunicira sa svim pojednicima osmišljava teme rubrika predlaže osobe za intervjue teme članaka predlaže vizualni izgled broja i odrađuje još velik broj manjih i većih stvari. Bitno je spomenuti da sam u Trythonusu radila ne samo za vrijeme pohađanja srednje škole već mi se rad u časopisu toliko svidio da sam i godinama nakon odlaska iz Bjelovara a dolaskom na fakultet nastavila suradnju na časopisu kao vanjski suradnik. Mogu reći da sam u cijelom tom vremenu na raznim poslovima dobro izbrusila i upoznala na svojoj koži svaku fazu rada na jednom broju časopisa. Pa je tako slučajno ili ne ispalo jedne godine (2009.) da sam se sama silom prilika - zbog nedostatka financija škole odlučila prihvatiti grafičkog dijela posla ako smo htjeli izbaciti novi broj te godine. Kako sam bila potpuno neiskusna u tom grafičkom dijelu nekako sam i prelako ušla u taj posao misleći da to ne može biti ne znam kako teško i da ću ja to sigurno brzo shvatiti i savladati. Gledajući s odmakom dobro da sam taj posao podcjenila jer da sam bolje promislila vjerojatno ga se nikad ne bih prihvatila. Taj broj sam počela raditi u programu Pages (Macintosh inačici Worda za Windowse) u nekom predlošku za časopise. Tek kasnije sam prekasno shvatila da mi taj predložak neće previše pomoći i da je taj vizualni dio slaganja časopisa izuzetno zahtjevan... Npr. koji font slova ću koristiti na kojoj stranici koju veličinu fonta u koliko stupaca će mi biti tekstovi koliko slika će biti po stranici koje veličine će biti slike koliki dio stranice će zauzimati naslov i druge slične brige. Predložak je to olakšavao jer kao što i sama riječ kaže on je u sebi već imao predložene stupce u toliko i toliko redaka sliku te i te veličine ali mi to u praksi baš i nije pomagalo jer je prostor za sliku npr. bio premali stupaca za tekst je bilo previše slika više nego što je taj predložak imao u sebi… Tad me počelo mučiti nešto što je nama novinarima “palo s neba” nakon što smo sastavili tekst predali ga na lekturu i zaboravili na njega do izlaska časopisa – slaganje materijala. No na kraju je taj broj časopisa bio sastavljen ali s tipičnim početničkim greškama - nelogičnim prijelomima teksta veličinama margina koje su varirale od stranice do stranice obaveznih dijelova predloška koji se nisu mogli izbrisati a nisu mi odgovarali te su ostali na stranici slika koje sam stavljala ispod teksta a nisam ih posvjetlila dovoljno kako bi tekst bio čitljiv te samog predloška koji je bio A4 okomito (što je neki standardan format za) a na samom kraju se odlučilo da se cijeli časopis ipak prebaci u format A5. Netko tko i malo razumije tematiku zna da bi bilo lakše sve početi slagati ispočetka a ne započeti s preslagivanjem formata kompletnog časopisa. Ali ja to tada nisam znala pa sam išla prepravljati svaku stranicu – stupac po stupac sliku po sliku... A onda... je došao na red printanje! Kasnije se ispostavilo da osim što nije bilo novca za grafičare nije bilo ni za tisak... Izrada časopisa je ispala potpuno volonterski odrađena (što će se kasnije ispostaviti pravilom i za Eho) tako da sam časopis printala na svom printeru sama rezala škarama bušila sve stranice i uvezivala vrpcom… Na slide-u sam stavila i par slika koje prikazuju cijeli taj proces pa i veliku moralnu podršku - svog psa Juru. 8 – OSTALI GRAFIČKI UREĐENI BROJEVI TRYTHONUSA Iako je cijela procedura s prvim grafičkim slaganjem bila toliko mukotrpna da bi netko drugi pobjegao glavom bez obzira od ponavljanja ja sam bila “zakvačena”. Napraviti tako nešto svojim ograničenim znanjem i rukama dalo mi je takvu zadovoljštinu da sam počela razmišljati kako bi već idući broj mogla napraviti još pametnije s manje posla brže… I naravno da je došao red na taj drugi broj koji je bio jednako velik zalogaj iako sam poznavala već većinu posla ali nekako sam ponovno podcjenila posao i nisam računala da će i poznavajući proces rada na časopisu on biti jednako težak i dugotrajan. Svaki put. Kod svakog broja. Nakon toga je uslijedilo još par brojeva Trythonusa ali bez predložaka a počela sam raditi i u novom programu namijenjenom za grafičare - InDesign-u. S jedne strane laskalo mi je što sad konačno radim u „pravom programu“ a s druge strane je tu tek počela ogromna muka jer raditi u tako kompliciranom programu umjesto u nečemu što nalikuje na Word se nije moglo nikako usporediti. Sveukupno sam na kraju grafički uredila pet brojeva Trythonusa a jedina olakšica je bila u tome što s vremenom više nisam morala printati časopis kod kuće već su se brojevi ponovno počeli tiskati u tiskari ali... zato su se pojavile nove muke – „muke po tiskari“. Naime kad sam slala u tiskaru ono što je odgovaralo printanju na printeru nisam znala da tiskati neće odgovarati te da se za tiskaru treba drugačije pripremiti dokument - s marginama za rezanje iliti “napustom” zatim je bilo bitno i da li nešto šaljem u single ili double page-u ili spread-u (odnosno da li se završni dokument u PDF-u lista  tako da se istovremeno vidi samo jedna stranica ili dvije kako smo i navikli gledati knjigu ili časopis) pa da li časopis ima broj stranica koji je djeljiv s četiri…  Sve nepoznanice koje mi nisu trebale kod printanja kod kuće. Također novina je bila i kad sam odlučila neke brojeve izbaciti na net. Tu sam također imala početničkih grešaka gdje sam učitala dokument koji je meni razumljiv (u double page-u) a aplikacija ga je prikazala s 4 stranice... Ali sve su to bile "dječje bolesti koje je trebalo preboljeti“. 9 – GODIŠNJAK ORIJENTACIJSKOG KLUBA BJELOVAR Kasnije sam grafički složila još jednu publikaciju - godišnjak bjelovarskog Orijentacijskog kluba za trčanje. Format A5. Naravno - sve besplatno i naravno da sam i njega printala doma. 10 – POKRETANJE HARMONIKAŠKOG ČASOPISA EHO I tako se nakon dugog niza godina rada na „tuđim“ časopisima rodila ideja da započnem nešto svoje… Iliti „era Eha“. Ustvari moj put i razvoj prema onom što danas radim u Ehu je bio najprirodniji mogući– od rada na autorskim člancima do sve većeg angažmana u uredništvu interesa za grafički dio posla odrađivanja grafičkog slaganja i prijeloma materijala te konačno pokretanja samostalnog projekta. Razumljivo logično je bilo da taj časopis tematski bude vezan uz ono što najbolje poznajem – harmoniku. I ponovno sam imala u glavi kako bi ovaj časopis mogao izgledati još profesionalnije s obzirom na dosadašnje iskustvo imala koncept rubrika u glavi bila sam puna ideja i entuzijastična jer konačno imam nešto što sam vjerovala da bi i moje kolege harmonikaše iskreno zanimalo. Tako se ustvari prirodno rodila ideja o pokretanju „prvog hrvatskog harmonikaškog časopisa“. Mislim da tada još nisam bila svjesna koliko je to velika stvar za glazbenike i naše podneblje te koliko će značiti za neko buduće vrijeme dokumentiranje presjeka harmonikaškog života u Hrvatskoj objavljivanje novih skladbi pisanih za harmoniku predstavljanje hrvatskih pedagoga i studenata kroz razgovore s njima i pozitivno isticanje uspješnih mlađih harmonikaša. Moja ideja je nekako došla baš u pravo vrijeme jer se poklopila s osnivanjem udruge Harmonikaški centar koju smo osnovali na zajedničku inicijativu - Saša Bastalec Anamarija Nerad i ja 2010. godine a upravo zbog te neke međusobno poticajne klime koju smo osjećali. Tako je ispalo da neću morati biti sama u toj svojoj ideji već ću imati i podršku mojih kolega. Uz prvotni projekt kojeg smo krenuli realizirati (Hrvatsko natjecanje za harmoniku natjecanje na državnoj razini u Daruvaru) jako smo se veselili i ovom drugom i počeli intenzivno razmišljati o imenu časopisa a nakon više varijanti na kraju se odlučili za ime „Eho“ jer nam je nekako „sjeo“ naziv koji sam po sebi govori kako nešto odjekuje a prvenstveno imajući na umu te harmonikaške vijesti. Nadali smo se da će ta naša pisana riječ pozitivno odjekivati i ostati trajno zabilježena a veselilo nas je što ćemo se svi međusobno unutar branše posljedično bolje upoznati kroz razgovore i predstavljanja. Odmah u početku smo rekli kako bi bilo vrlo korisno kad bi se u časopisu objavljivali i stručni članci i radovi koji bi puno značili za unaprijeđenje našeg rada svima nama a posebno mlađim kolegama. 11 - PRVI BROJ HARMONIKAŠKOG ČASOPISA EHO Rad na prvom broju Eha potrajao je dobrih godinu dana budući da je trebalo postaviti sve od samog početka - složiti kostur publikacije kroz odgovarajuće rubrike odlučiti koje ljude bi trebalo prve predstaviti doći do tih ljudi a nakon odrađenog intervjua pregledati par puta tekst i možda preslagati intervju dati ga na lekturu a tek onda ići sve tekstove grafički slagati i na kraju tu finalnu verziju još nekoliko puta prekontrolirati. Sticajem okolnosti imam više uloga u časopisu – ulogu glavne urednice novinarke i grafičarke pa se često dogodi da od „šume ne vidim drvo“ jer u isti tekst ili stranicu gledam jako dugo i više ne primjećujem ono očito. Još jedna vrlo važna stvar koju sam naučila ranije a treba istaknuti je da svaka objavljena publikacija mora imati svoj ISSN broj odnosno - International Standard Serial Number što je Međunarodni standardni broj serijske publikacije kojim se ona identificira neovisno o zemlji izdavanja jeziku ili abecedi učestalosti izlaženja mediju itd. a omogućuje lakše grupiranje u sklopu univerzalne bibliografske građe. Taj jedinstveni identifikator olakšava obradu prijenos i razmjenu podataka između knjižnica dobavljača nakladnika itd. Broj se može ishoditi u ISSN uredu za Hrvatsku a koji je smješten u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Slijedi listanje broja na platformi Issue i komentiranje članaka s napomenom da je prvi broj Eha imao 70 stranica bio prihvaćen izuzetno dobro i dobio vrlo pozitivne komentara sa svih strana. 12 – STALNE RUBRIKE EHA Vezano uz strukturu časopisa - Eho ima svoje stalne rubrike koje su manje-više od početka ostale iste sa sitnim izmjenama - poboljšanjima sa svrhom što jasnije profiliranih rubrika a opet s temama koje su aktualne. Rubrike i njihov sadržaj su prikazani na slide-u. 13 – SADRŽAJ PREOSTALIH BROJEVA EHO - DRUGI BROJ EHA Predstavljanje i listanje drugog broja s ukupno 68 stranica. 14 – TREĆI I ČETVRTI BROJA EHA Upoznavanje sa sadržajem trećeg (90 str.) i četvrtog broja (128. str.). 15 – PETI BROJ EHA Prelistavanje petog broja Eha (148. str.) i prikaz na slide-u slaganja časopisa u programu InDesign. 16 - EHO KAO PLATFORMA ZA OBJAVU STRUČNIH RADOVA I NJEGOVA PRIJAVA NA PORTAL HRČAK Vrlo važan dio Eha je objava stručnih radova. Do sad je ta objava bila slobodnija a kvaliteta svakog rada je varirala kao i njegova dužina i prilozi. Od ove godine sam odlučila taj dio časopisa podići na viši nivo te sam posljedično i otkrila odličan portal vezan isključivo uz objavu časopisa koji objavljuju stručne radove a na kojemu ima jako puno korisnih stvari – od uputa za pisanje istih ogromnog broja objavljenih radova abecednog popisa časopisa za lakše snalaženje popisa po područjima obrađivanja statistike posjećenosti pojedinog rada ili časopisa do bogate baze svih relevantnih časopisa s pojedinačnim stručnim radovima. Riječ je o portalu „Hrčak“ - portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa. Na njemu se nudi otvoreni pristup svim radovima objavljenim u tim časopisima a samo za primjer koliko je portal velik spomenut ću da ima objavljenih ukupno 510 časopisa i nešto manje od 250.000 članaka. Autor portala je Srce – Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu a izgrađen je uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja. 17 – STRUKA – HRČAK I CROSBI Uvjeti koje časopis Eho (koji je popularno-stručnog karaktera) mora ispunjavati da bi se prijavio na portal Hrčak nalaze se na kartici „Kriteriji uvrštavanja časopisa“. Ukratko – važno je da sami stručni radovi u časopisu prvo budu na određenom nivou a onda je bitno da i sam časopis dodatno zadovoljava određene uvjete. Bitno je da ima otvoreni pristup svim člancima (što Eho ima a dodatno je besplatno dostupan) da ima jasne upute za autore koje žele predati svoj rad za objavu (na čemu trenutno intenzivno radim) da ima upute za navođenje literature na kraju stručnog rada jasnu kategorizaciju vrsta članaka te na kraju jasnu politiku recenziranja svih pristiglih radova na temelju čega će uredništvo prihvatiti  ili ne prihvatiti koji rad odnosno vratiti ga na doradu pa naknadno odobriti za objavu. Uz Hrčak htjela bih spomenuti i Crosbi također odličan portal hrvatske znanstvene bibliografije. Crosbi je usmjeren na prikupljanje pojedinačnih stručnih radova (imaju ih više od 520.000) te ih se također može pregledati po znanstvenim područjima za koje su pisane. 18 – NAJAVA NOVOG BROJA EHA Idući broj Eha u planu je objaviti krajem proljeća 2022. godine. Za njega već imamo dogovoreni dio materijala a uskoro ćemo i na našem webu i Facebook stranici objaviti poziv za prijedloge ostatka materijala te smjernice za predaju stručnih radova. I ovim putem pozivam sve zainteresirane da budu dio našeg tima i da utječu na sadržaj časopisa s prijedlozima novinarskim dijelom posla objavom skladbe ili stručnim radom.  19 – ZAVRŠETAK PREDAVANJA

Ovaj materijal je nastao u svrhu predavanja na Međužupanijskom vijeću učitelja i nastavnika harmonike, održanom 8. prosinca 2021. godine, online, preko aplikacije Zoom.