t Sigurno nema profesora biologije, kemije, fizike i vjeronauka a da mu nije bilo postavljeno ovakvo ili slično pitanje: Jesam li nastao od majmuna ili me je stvorio Bog? Svijet je stvoren u sedam dana ili je nastajao milijardama godina? Što je bilo prije Big Banga? Kako je nastao ovaj svemir i čovjek u njemu? Što je istina?  Je li doista Bog stvorio svijet u tjedan dana, kad nam znanost govori da je proces formiranja našeg planeta trajao nekoliko milijardi godina? Ruši li suvremena znanost biblijsku sliku stvaranja svijeta i čovjeka? Jesu li vjera i znanost u sukobu? Trebamo li vjerovati Bibliji ili znanstvenim teorijama? Ili jednostavno biblijski tekst ima neko dublje i drukčije značenje? Suvremeno društvo u kojem živimo karakterizira stalna potraga za srećom i istinom. Djeca se rađaju u složenom tehnološki visokorazvijenom svijetu i imaju mnogo, pa i previše informacija za koje još nisu ni dovoljno spremna ni dovoljno zrela. Umjesto da pomogne, današnja im kultura nudi model čovjeka koji se mora opredijeliti, koji mora odabrati:ili znanost ili religija. To osiromašuje čovjeka jer, htjeli si to priznati ili ne, potpun i ostvaren čovjek je onaj čovjek koji svoje znanje crpi i iz razuma  i iz Božanske objave. (usp. A Rebić,Stvaranje svijeta i čovjeka, KS, Zagreb,1996, str.91-94) Slijedeći tu misao možemo zaključiti da vjera i znanost, tj. biblijski izvještaj o stvaranju i znanstveno tumačenje nastanka svemira nisu u suprotnosti niti se međusobno isključuju. Određenim pitanjima svaka pristupa na svoj način, iz svog kuta gledanja. Znanost pokušava odgovoriti na pitanje „kako“ i „kada“ je svijet nastao. Vjera daje odgovor na pitanje „zašto“ i „čemu“ je svijet nastao. Znanost obogaćuje naše znanje o kretanju nebeskih tijela, o starosti svijeta, o postanku i razvoju biljnih i životinjskih vrsta te samog čovjeka. Vjera nam, s druge strane, daje odgovor na pitanja o smislu i svrsi postojanja, svemira, svijeta i čovjeka te odakle dolazimo i kamo idemo. Arthur LeonardSchwalow, američki fizičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1981. godine rekao je ″Čini mi se kad se suočimo s čudima života i svemira, moramo se upitati zašto, a ne samo kako. Jedini mogući odgovor je onaj religiozni.″ Bez ikakve želje za znanstvenim pretenzijama prve knjige postanka vratit ćemo se šestoj slici stvaranja svijeta: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka. Čuli smo znanstvena otkrića o njegovu nastanku i mjestu obitavanja ali od kuda čovjeku onog vremena potreba za stvaranjem žrtvenika uz koje su vršili poklonstva nekim silama koje su smatrali jačima i moćnijima od sebe samih? Ako su to osjetili majmunoliki predci čovjeka onog vremena zašto to isto nisu osjetili svi ostali potomci majmuna koji su se razvili iz iste evolucijske grane poslije njih. Nije li ipak samo čovjek dobio taj unutarnji glas,glas savjesti koji ga upozorava na odgovornost prema svemu stvorenom radi njega? Fizičar, kojeg nije potrebno posebno predstavljati, Albert Einstein, rekao je ″Svatko tko se ozbiljno bavi znanstvenim radom postaje uvjeren da postoji duh koji se očituje zakonima Svemira – Duh daleko superiorniji od ljudskoga i pred kojim se mi s našim skromnim mogućnostima moramo osjećati poniznima″ Znakovi vremena u kojem živimo možda više nego ikada upozoravaju čovjeka na odgovornost prema onome što je dobio kao dar .Zato i ovo  izlaganje završavamo upozoravajućim stihovima našeg pjesnika Antuna Branka Šimića .